Kako se živjelo nekada – etno stil

Baranja zimi

Inspiraciju za razne stilove najčešće nalazimo u prošlosti ili drugim kulturama. U fazi ubrzane industrijalizacije i otkrivanja novih (umjetnih) materijala tijekom prošlog stoljeća sve što ima porijeklo u prirodi i donedavnom jednostavnijem načinu života, dobilo je etiketu zastarjelog, lošeg, “seljačkog” i sl.

U zadnjih 100-njak godina čovjek je drastičnije promijenio svoj stil života, nego u zadnjih tisuću godina. Kako si iz desetljeća u desetljeće poboljšavamo standard života i opskrbljujemo se raznim tehnološkim čudima, koja postaju sasvim normalna, tako ubrzavamo i tempo života i povećavamo svakodnevni stres. Većina od nas izgubila je skoro svaki kontakt s prirodom, a djeca sve manje i manje imaju priliku vidjeti u živo čak i običnu domaću životinju. Mnogima ostaje spas posjećivanje rodbine na selu gdje se još uvijek može osjetiti život u skladu s prirodom.

Neki od nas već su odavno shvatili da tehnologizacija u sebi nosi zamke odvajanja čovjeka od prirode, te se polako uvode trendovi vraćanja čovjeka životu u skladu s prirodom. Danas nam je gotovo nezamisliva gradnja bez upotrebe betona, čelika ili modernih izolacijskih materijala kao što su stiropor ili staklena vuna. Problem s modernim materijalima je da iz dana u dan nailazimo na rezultate istraživanja o njihovoj štetnosti. A za gradnju udobnog doma bilo je potrebno tako malo.

Prilikom nedavne posjete Šokačkoj kući u selu Topolju ostali smo zadivljeni kako je jednostavan i skladan život donedavno bio. Za gradnju kuće bili su vam dovoljne sirovine koje nalazite oko sebe: zemlja (glina), drvo i slama.

Selo Topolje smjestilo se na sjeveru Baranje uz samu mađarsku granicu. Smješteno na maloj uzvisini u prošlosti je uspješno odolijevalo brojnim poplavama koje su prijetile iz obližnjeg Dunava dok se samo korito nije ukrotilo nasipima. Danas se u blizini Topolja nalazi topoljački Dunavac, slijepo crijevo Dunava, koje je nekad bilo dio toka Dunava. Svi ribiči i izletnici nadaleko prepoznaju Dunavac po nazivu Puškaš.

Puškaš - ribički i izletnički raj na sjeveru Baranje

Topolje je po tradiciji šokačko selo i u prošlosti uglavnom je živjelo od uzgoja žitarica, lana, konoplja i povrća. U stočarstvu najizdašnija grana bila je ovčarstvo, pa je tako i same vune bilo u izobilju. Sama Baranja je prirodno prebogat kraj, pa je u šumama bio divljači, a u ritovima i močvarama obilje riba. Ostati gladan u tako bogom-danom području je zbilja teško.

Zahvaljujući naporima i entuzijazmu članova udruge Društvo prijatelja baranjskih starina “Ižip” Topolje, 2007. godine pokrenuta je inicijativa za obnovu stare staje s kolnicom pokrivene trskom, koja je još 1984. g. evidentirana kao nepokretni etnološki spomenik kulture, a u međuvremenu se pretvorila u ruševinu. Sav proces rekonstrukcije nadgledao je Konzervatorski odjel iz Osijeka.

Nekada staja s krovom od trske, danas muzej

Etno stil gradnje danas podrazumijeva upotrebu prirodnih materijala, često rukom obrađenih kako bi zadržali izgled hand-made proizvoda. Koriste se materijali koje možemo naći u tradicijskim kućama kraja, a to su drvo, slama, opeka i glineni crijep. U priobalju sve se više koristi (kao nekada) kamen, a tehnika gradnje suhozida (gradnja kamenom bez upotrebe vezivog materijala) pokušava se spasiti od zaborava. Beton, plastika i slični moderni materijali nisu poželjni, a ako ih koristite onda ih je potrebno i sakriti (obložiti) nekim drugim materijalom kako biste dobiti autentičan etno izgled.

Dvorište Šokačke kuće

Potpuno autentičnu kuću danas bi bilo jako teško izgraditi jer je nažalost, većina starih zanata izumrla, pa će vam veliki problem predstavljati i nalaženje majstora koji će pokriti krov trskom. A ako im kažete da želite graditi kuću bez upotrebe betona, blokova i cigle, nego koristiti samo zemlju svi bi vas u čudu gledali i proglasili neuračunljivim, no još ne tako davno kuće su se tako gradile.

Kola i saonice

Šokačka kuća u Topolju je dobar primjer tipične obiteljske kuće s pripadajućim zgradama s početka prošlog stoljeća.

Zgrada je dovršena 1918.god.

Izgrađena je od građevinskog materijala koji je bio dostupan svuda u okolini u prirodnom obliku – nabijena zemlja, i to svi elementi kuće – zidovi, strop.

Zidovi su rađeni od zemljanog naboja i krečili su se iznutra i izvana svake godine poslije zime. Tehnika gradnje naboja sastoji se u postavljanju oplate od dvije daske i nabijanja zemlje u visini 10-20cm između njih. Zidovi su debljine 40-50cm što je dosta dobra toplinska izolacija (pogotovo za ono vrijeme), a ljeti je to idealna izolacija od pregrijavanja unutarnjeg prostora.

Strop je izveden od drvenih greda na razmaku, a između se popunjavalo zemljanim plahtama sa trskom i onda se podgled stropa premazao krečom.

Krov je drveni od hrastove građe, a pokrov je neka vrsta šindre ili trska.

Podna obloga - podmazana soba

U svim prostorijama, osim kujne, nalazi se zemljani pod. Pod bi se zimi uništio, napravile bi se neravnine, ali bi se preko ljeta prekopao, te premazao smjesom kreča i žute zemlje. Pod bi dobio relativno glatku površinu koja se lagano održavala, a to je ujedno bila i dezinfekcija. Prostorija se po tome nazivala podmazana soba.

Kuća za stanovanje sastoji se od otvorenog ulaznog prostora – ganka i pet prostorija: soba, kujna (kuhinja), dva kijera i gator-špajc (podrum-ostava).

Karakterističan raspored prostorija šokačke kuće

Život u kući je bio organiziran u zadrugu, živjelo je više obitelji odnosno više generacija jedne obitelji. Ova kuća bila je zadruga obitelji Andrić.

Ganak

Ganak je otvoreni ulazni prostor, potpuno natkriven i sa par stepenica uzdignut iznad dvorišta. To je komunikacijski prostor između dvorišta i prostora za stanovanje.

Na ganak se pristupa iz dvorišta i ima stupove koji nose krov (sve zemljani naboj) na razmaku cca 2m. Glavni ulaz je posebno oblikovan u svod.

Prostorija do ulice koja gleda na put zove se soba i to je jedina prostorija u kući koja ima taj naziv. Soba je imala funkciju dnevnog boravka i spavaće sobe. Soba ima dva prozora na ulicu i u nju se ulazi iz kujne.

Središnje i svakako najznačajnije mjesto u sobi zauzimala je peć od zemlje. Radila se kao pleter od pruća sa zemljom, to se nabijalo i sušilo. Održavala je temperaturu 24sata. Oko peći se izvela klupčica za sjedenje od nabijene gline koja je bila izdignuta iznad zemlje, a iza peći do zida bio je obično veći prostor-zapeć- i tu su sjedila i igrala se djeca.

Domaćin pokazuje zemljanu peć oko koje se lovilo mjesto u zimskim mjesecima. Na vrhu je najčešće bila mačka.

U sobi se nalaze tri kreveta, jedan za gazdu i gazdaricu, jedan za gazdine roditelje (nasuprot njega) i ta dva kreveta su smještena uz prozor. Jedan krevet nalazi se uz ulazna vrata i zove se komarnik jer je iznad sebe imao tkaninu koje je štitila od kukaca ali i nepoželjnih pogleda kada je na njemu spavao bolesnik ili rodilja dok se oporavljala nakon poroda.

Bračni krevet za gazde je tako mali da se skoro čini da je dječji

Komarnik ispod kojeg su skrivani bolesnici jer ga je imati u kući bilo sramota

U sobi se još nalazi stol za jelo (između dva kreveta uz prozor). Drveni stol, stolice i kreveti obojani su u plavu boju sa sitnim cvjetnim uzorkom – plava boja im daje baranjski štih.

Za stol ste mogli sjesti tek kad se udate ili postanete momak

Prekrivači za krevet, stolice , jastuci izrađivali su se u više boja-što je bilo više boja to je kuća bogatija. Izrađeni su od vune koja se naravno ručno bojala, a najskuplja za napraviti bila je ružičasta boja – zvali su je modra. Naš simpatičan domaćin iz društa Ižip nam je ispričao kako su se babe u selu donedavno jako čudile kada biste im rekli da je nebo modre (roza) boje, što je često izazivalo smiješne situacije.

U kujnu se ulazi sa ganka. Središnje mjesto u kujni zauzima peć za loženje.

Mm probati pizzu iz ovoga!

Osim što služi za loženje, u peći se i priprema hrana u zimskom periodu. Peć ima otvoreno ognjište i izvrsno riješenu ventilaciju tako da dim uopće ne ulazi u prostoriju. Uz peć se nalazi pribor za njeno opsluživanje, lopata za peć… Od 50-tih g. hrana se pripremala na zidanom šporetu. Naš domaćin nas uvjerava da je pizza pečena u ovoj peći izvrsna!

Ljeti se kuhanje selilo u posebnu zgradu u dvorištu koja se zvala “garava kuća“  koja je osim za kuhanje na otvorenom ognjištu odmah služila i kao pušnica za dimljenje mesa. Unutar nje je bila i ljetna kujna gdje se jelo u toplim mjesecima. Garavom (crnom) su je zvali jer joj je strop bio potpuno crn od dima.

Ognjiste u garavoj kući

U kujni se nalazi polica na kojoj je smješteno posude za kuhanje i jelo. Posuđe je zemljano.

Čanak – “zajednički” tanjur za jelo u koji se stavljalo gotovo jelo, kružio je pa su svi uzimali hranu iz njega. Danas bi to bila zdjela za posluživanje iz koje svako uzima jelo na svoj tanjur.

Ćupice – posude za kiseljenje mlijeka.

Kršov – posuda za vodu.

Polica sa suđem

Čanak i kršov

U kujni se nalazi još stol za jelo, klupice i krevet za slugu, a pored ulaznih vrata vješalica za odjeću – raf.

Kijer - prostorija do kuhinje, ulaz sa ganka. Prostorija nema prozora već samo vrata i iznad njih mali nadprozornik koji služi za ventilaciju. Vrata mogu biti i bez nadprozornika, a tada se, u svrhu ventilacije, ostavi mali otvor visoko u zidu koji se povremeno otvori za ulaz svježeg zraka.

U jednoj kući može biti više takvih prostorija, svaka sa posebnim ulazom, ovisno koliko gazda ima sinova – svakom sinu jedan kijer.

Kijer

Ženska oprava

Kijer je potpuno prazan do ženidbe sina. Tada namještaj za kijer donosi mlada kao miraz – ormare, sanduke, krevet i svu opremu. U ormarima i sanducima nalazi se uglavnom ženina oprava.

Ormar - ponjavke

Uspomene...

Gator-špajc – prostorija se nalazi na kraju kuće prema dvorištu i u nju se ulazi s ganka. U prizemnom dijelu smještena je špajc-ostava (korito za vodu, hrana, mast…), a s ulaza odmah vode stepenice na tavan i gator-podrum. Gator je samo ispod dijela kuće zidovi su mu od opeke, a strop je također zidani svođeni. Sve je zidano od nepečene opeke bez vezivnog materijala. Zidovi i strop su premazani krečom kao dezinfekcija. Pod je zemljani.

Gator

Ovom pričom nastojali smo vam prikazati jedan drugačiji pristup oblikovanju prostora u kojem živimo,  koji je bio lišen modernih tehnologija, a kojem se i mi sve više vraćamo. Evo još malo detalja koje vrijeme nije pregazilo, a moglo bi vam se idealno uklopiti u uređenje vašeg doma. Razmislite…. a možete pregledati i bakin tavan.

Svjetiljka - nekada petrolejska

Sanduk sa baranjskim motivom

U zadnje vrijeme se sve više vraćamo prirodi,  pa tako i materijali u građevinarstvu moraju biti ekološki prihvatljivi. Građenje nabijenom zemljom ponovno ulazi u graditeljstvo i sve je više prihvaćeno od arhitekata i graditelja u svijetu. Zidovi od zemlje imaju izuzetno dobar toplinski kapacitet i mogućnost akumulacije topline, velika površinska masa zidova daje izuzetnu zvučnu izolaciju, a o protupožarnim karakteristikama da i ne govorimo. Sve ćemo vam to opširnije predstaviti na našim stranicama … i zato dobro razmislite prije nego srušite staru bakinu kuću.

Izložba na kojoj možete saznati kako se proizvodilo platno

Ako vas put navede do Baranje obavezno posjetite Šokačku kuću u Topolju.  Osim što možete vidjeti kako se živjelo na selu prije 100-tinjak godina, u prizemlju nekadašnje staje nalazi se izložba Od sjemena do ruha koja prikazuje proces pretvaranja kudjelje i lana u kućni tekstil i narodne nošnje. Na tavanu, nekadašnjem sjeniku, pogledajte izložbu fotografija Maria Romulića Hrvatska Baranja.

Možda se i vi zaljubite u Baranju kao mi!

kontakt Društva Ižip:  bobanduric@gmail.com

Zanimljivi linkovi:

www.tzbaranje.hr

www.romulic.com

Photo©Maja, Tihana M.

Autori: Maja & Tihana M.

Možda vas zanima...

Zimska čarolija
Božični i novogodišnji praznici ne bi bili isti bez milion...
Jan Eleni Lemonedes
Ovako to izgleda kada profesionalni dekorateri sebi uređuju ...
Kutak za čitatelje: Moja kamena kućica
Kažu da ima nešto u tom kamenu koji toliko veže ljude uza se...
Orijentalni bazar: Invazija mirisa, okusa i boja
  Tisuće mirisa, okusa, boja, glasova i isto tol...
Kućice iz snova - Uzes, Francuska
Fotograf Jordi Canosa zabilježio je svojom kamerom neke od n...
Zidne šablone - jeftino rješenje za novi izgled zida
Mislite li da je vaš stan je postao dosadan i nije ni po čem...

5 Comments


  1. Krasan tekst popraćen slikama. Veoma je poučan i prepun zanimljivosti. Još podsjeća na djetinjstvo. Nažalost, kuća mojih pokojnih djeda i bake je srušena, a imala je veoma slične prostorije kao opisana. Jedino što su imena drukčija. Na selu sam provodila nezaboravne raspuste i naučila puno toga o prirodi. Na žalost, toga je sve manje, kako ste napisale, sve uništava moderna tehnologija. Ostaju nam sjećanja i slike.

  2. prekrasno, pogotovo ta prva slika

  3. Jedan od tekstova radi kojih “skidam kapu”.

Leave a Reply

Comment moderation is enabled, no need to resubmit any comments posted.

 

Copyright © 2017 · PROZOR U DOM