Osječka buvlja pijaca
September 5, 2010  |  Buvljak &Co., Događaji, LIFESTYLE

Svake nedjelje prijepodne, bilo da je +35 ili -10, na čuvenu osječku “auto-piju” na Čepinskoj u sklopu koje radi i nadaleko poznati buvljak, sjati se na tisuće posjetitelja. Dosta ih prodaje, a samo nekolicina zaista kupuje auto, ponetko traži zvono za stari bicikl ili polovni “šaraf” za bušilicu, a većina naprosto ubija vrijeme u nedjelju prijepodne.

Osječki buvljak smestio se na rubu grada na najprometnijoj gradskoj cesti pa unatoč tome što postoji službeni parking koji je premalen, većina automobila je prisiljena parkirati uz rub prometnice tako izazivajući mali prometni čep. Već više puta bila je poduzimana opsežnija akcija uklanjanja auta s prometnice, ali uz slab rezultat,  čini se.

Najnoviji modeli obuće

Dok se prodaju drangulije može se i malo pročavrljati s poznanikom na klupici

“Dok su žene u crkvi na misi, mi muškarci vršljamo po auto-piji” – kroz smjeh odgovara poznanik kojeg pitam zašto i koliko često dolazi. “Svake nedjelje smo ovdje, naravno!” – odgovara.

Osječka “pija” tako već desetljećima okuplja domaće i one iz bliže okolice na glavni nedjeljni događaj u uspavanom gradu. Čika Božo, vikendaški susjed, ovdje dolazi već cijeli život. Sada je u mirovini, a prije je imao pokretni kafić koji je odlično radio svake nedjelje. Kaže, da ne može zamisliti da barem i jednom ne dođe, tko zna što bi se značajno moglo baš tada dogoditi!

Nađu se i kompjutori

Osim glavne atrakcije – polovnih automobila svih godišta i marki – nudi se doslovno sve.  Od voća i povrća, tekstila, cipela, tehničkih uređaja, drva za ogrjev, alata, knjiga, namještaja, vijaka, svih mogućih rezervnih dijelova, “umjetničkih” slika do ponekog vrijednog ili barem polu-vrijednog antikviteta.

Betonske klupe za izlaganje robe popune se pretpostavljam već u ranu zoru pa ostalima ostaje na raspolaganju cerada na prašnjavoj cesti. Tako se nabacano doslovno u prašini može naći hrpa “konfekcije” po najnovijoj modi, pristigle direktno s milanskih pista. Ni kupcima to izgleda previše ne smeta.  Na svim “štandovima” su barem dva ili tri potencijalna kupca koji se cjenjkaju za poneku sitnicu. Cijene povoljne, već od nekoliko kuna, ako vam malo hrđe na rabljenom čekiću ne smeta.

"Eh, baš ovakav mi treba, mrvicu duži!"

Na pijacu stižem oko 11 sati, gužva je na vrhuncu, a slobodan parking pronalazim dobrih 10-tak minuta hoda dalje. Već na prilazu pijaci na parkiralištu mnogobrojni nude svoju robu. Većina “gepeka” je otvorena a u njima gajbice s paprikom, šljivama ili grožđem. Tu su se snašli oni koji su zakasnili s ulaskom u službeni prostor. Usput srećem poznanika koji prodaje voće. “Malo prodajem iz svojeg voćnjaka” – govori.  “Dobro mi dođe uz redovan posao” – smije se i govori da mu je ostalo još malo grožđa, a šljive su još jutros “planule”.

Obilje voća i povrća. Sezona je zimnica.

Gužva je zaista velika, ljudi se guraju u uskim prolazima između štandova. Mnogi čuče i prebiru kojekavne šarafe i šarafiće. Pomalo se čudim toj muškoj navici da u svojim šupama vole imati hrpe nepotrebnih metalnih stvarčica. Za mnoge stvari nemam pojma čemu bi mogle uopće služiti – drugi izgleda nemaju tih problema.

Nakon prolaska i pažljivog pregledavanja na desetke štandova konačno mi nešto privlači pažnju – stari valjak s “mustrom” s kojim su se davno ukrašavali zidovi nakon krečenja. I moja baka je svake dvije godine uredno krečila svaku sobu u drugu boju s crtom pri plafonu i modernom šarom u srebrnoj boji na zidu. Prodavatelj traži 75 kuna. Čini mi se puno, ali on , nakon što vadi još jedan s drugačijim uzorkom, ne popušta.” Na sajmu antikviteta traže i 120 kuna” – govori. “Ni ja ne mogu dati ispod 75!”  Zahvaljujem mu se i krećem u daljnju potragu za nepotrebnom sitnicom koja će me oduševiti.

I napokon – bingo! Pronalazim dva stara noćna ormarića u dobrom stanju po povoljnoj cijeni. Ljubazni prodavatelj mi također nudi uslugu nošenja do udaljenog automobila, što ja zahvalno prihvaćam sva sretna što za cijenu jednog valjka dobivam dva ormarića koja ću sama “urediti”.

Dva žuta ormarića privukla su moju pažnju

Velike gužve su na štandovima gdje se nude patike po 50, a odjeća po 10 kuna. Snalažljivi Romi dižu najveću galamu i privlače potencijalne kupce, a poneki su se i modernizirali razglasom. Ljudi se guraju ko da se daje džabe (samo 10 kunića!). Neki se i ljute što ih slikam. Valjda misle da sam neka inspekcija.

Ako vam baš treba polovna wc školjka ne propustite priliku!
Nude se i relikvije iz ne tako davnih vremena
Patike po 50 kuna privukle su mnogobrojne mame s malom djecom. Škola počinje sutra!
Sve po samo 10 kuna!
I harmonikaš je našao svoje mjesto pod suncem, pa zabavlja prolaznike. Nakon što mu zazvoni mobitel uredno prekida pjesmu i viče glasno : Alo!!
Svi predmeti imaju neispričanu priču. Slika nepoznatih mladenaca za 50 kuna budi u meni nostalgiju.
Za jedini iole vrijedan komad namještaja traži se 2500 kuna. “Na internetu takav “isti” košta 6″ – tvrdi prodavatelj uvjeravajući me da se radi o hrastovini. Nakon što mu kažem da hrastovina nikako nije, on odgovara – “Možda, onda je još nešto bolje od hrastovine!”
Vrhunska ponuda: polovne čizmice, par kotačića, brisači za šoferšajbu, konfeti za svatove, 2 zahrđala kuglična ležaja, polovne patike, hrpa zapetljane žice… sve je to ponuda samo jednog štanda

Tko se ne sjeća znački koje su skupljali svi?

Tko kaže da su knjige skupe - ove su po desetak kuna

Gledajući  to šarenilo, koje bi većina ljudi automatski bacila na smetlište, postaje mi jasno zašto se ovo zove “buvlja pijaca”. Sigurna sam da, u ne tako davnoj prošlosti, kupovinom polovnog kaputa nije bila rijetkost dobiti u paketu i ponekog nevidljivog stvora – buhu!

Neke na buvljak natjera nužda a neki tu naprosto vole kupovati. U svakoj slučaju nemojte se sramiti kupiti ponešto za svoj dom jer je to trenutno vrlo šik.

Hoću li opet na buvljak? Hoću. Prvu slobodnu nedjelju.

O autoruMaja Zovko je urednica Prozora u dom. Zanimaju je rustikalni prostori, dizajn interijera i hand-made proizvodi.

Možda vas zanima...

Put putujem.. Madonna Di Campiglio – mali skijaški raj
  Najbolja skijaška destinacija u kojoj sam bora...
Gastro - slavonski čobanac
Kada spomenemo riječi "slavonska kuhinja" misl...
Shalimar by Guerlain, 1925.
Zašto Shalimar? Nije jednostavno reći nešto novo o kult...
Zdravo spavanje
Spavanje je prirodno stanje mirovanja organizma u kojem prov...
Slijediti trendove ili slijediti sebe?
Svako od nas želi živjeti svoj život na najbolji mog...
Sajam antikviteta Osijek
Svake prve subote u mjesecu, sada već "tradicionalno&qu...

3 Comments


  1. Sa zanimanjem sam čitala i gledala duh osječkogga buvljaka – ma Majo, baš pronađeš te neke
    osobitosti…

  2. Svake slobodne nedjelje me se može naći među štandovima kako za 10 kn tražim neki komad koji će me usrećiti…jer sa 30 kn si bogat čovjek na “avtopiji” jednom kada se stekne iskustvo tramope…dnevni mi krase mnogi starinski komadi koje sam tamo našla, a bome i mene jer imam masu kožnih torbica, remenja, puderija i nakita s ovog lijepok hrama svakog kolekcionara :)

Leave a Reply

Comment moderation is enabled, no need to resubmit any comments posted.

 

Copyright © 2017 · PROZOR U DOM