Degustacija koja je pokrenula američko vinarstvo
December 8, 2010  |  LIFESTYLE, Wine and Food 4U

Vjerojatno najintrigantnije kušanje vina, održano je 24.05.1976. godine u Parizu. Steven Spurrier danas savjetnik urednika u enološkom časopisu Decanter a tada vlasnik vinoteke Cave de la Madeleine jedne od najboljih u Parizu i utemeljitelj prve privatne Vinske akademije u Francuskoj, organizirao je kušanje bijelih i crnih vina na slijepo. Radilo se naravno o neoznačenim bocama 4 bijela Burgundca i 6 kalifornijskih Chardonnaya te 4 Grand Cru crnjaka iz Bordeauxa i 6 kalifornijskih Cabernet Sauvignona.

Ono što je učinilo ovo kušanje poznatim su iznenađujući rezultati koje su objavili devet francuskih vrlo cijenjenih kušača: Kalifornija je ”porazila” najbolja francuska vina!

Suci su bili: Pierre Brejoux, glavni inspektor Institut National des Appellations d’Origine Contrôllée; Michel Dovaz sa Institut Oenologique de France; Aubert de Villaine, zamjenik direktora Domaine de la Romanée-Conti; Claude Dubois-Millot, direktor Le Nouveau Guide, popularnog gastronomskog časopisa; Odette Kahn, direktorica prestižne revije Revue du Vin de France; Pierre Tari, vlasnik Chateau Giscours; vlasnici elitnih restorana Raymond Oliver i Jean Claude Vrinat, i sommelier Christian Vanneque; sve vrhunski poznavatelji vina, tada najkompetentniji kušači tvrdi Spurrier.

Suci za ocjenjivačkim stolom u Parizu 1976.

S najviše osvojenih bodova među bijelim vinima, unatoč svim očekivanjima, najboljim je proglašeno ono kalifornijskog vinara hrvatskih korijena Miljenka Grgića, Chardonnay Chateau Montelena iz 1973. godine za koje je čak 6 od 9 sudaca dalo maksimalnih 20 bodova, dok su ostala trojica maksimalan broj bodova dali također kalifornijskom Chardonnayu iz 1974. Chalone Vineyards. Najboljim crvenim vinom proglašen je Cabernet Stag’s Leap Wine Cellars’ 1972. iz kalifornijske Napa Valley vinara Warrena Winiarskog, ispred primjerice Mouton-Rothschild 1970., Haut-Brion 1970. i Montrose 1970.

Ovakav rezultat kušanja iznenadio je sve pa i samog organizatora Stevena Spurriera, kalifornijske i nadasve francuske vinare, ali i javnost. Treba reći da su vina iz Kalifornije dotad bila relativno nepoznata i neafirmirana. Njihov brand a tako i prodaja bili su daleko slabiji od slavnih vina iz Chateau Haut-Brion ili Chateau Mouton-Rothschild.

Iako je vinskih medija tada bilo izuzetno malo, ova je vijest odjeknula glasno među francuskim vinarima i ljubiteljima vina. Aubert de Villaine i Pierre Tari dobivali su prijeteća pisma nakon Degustacije, Pierre Brejoux gotovo je bio izbačen sa INAO, optuživalo se svakog, očekivalo se da će Francuska kao vinarska velesila izgubiti dio tržišta procvate li američko vinarstvo.

Smisao samog kušanja nije bilo uspoređivanje razlika kalifornijskih i francuskih vina, nego jednostavno ponuditi jedna i druga vina, pa vidjeti kako će ih vrhunski suci ocijeniti, tvrdi Spurrier. Mnogi se francuski ali i američki novinari te ljudi iz svijeta vina ne slažu s ovom opservacijom. Smatraju da su Amerikanci znali što rade. Znali su da ih samo jedno ovakvo ”natjecanje” može izbaciti u orbitu astronomskih brojki, koliko danas i zarađuju prodajom svog vina. Dok su 70-tih kalifornijski vinari zarađivali oko 150 milijuna dolara, danas je ta svota oko 2 i pol milijarde dolara godišnje.

Grgich i Spurrier

Naime, slični rezultati potvrđeni su i u New Yorku na 10-oj godišnjici ”Pariške presude” (kako su je nazvali mnogobrojni novinari), gdje su ponuđeni samo crnjaci. I tad su kalifornijski Clos du Val Winery 1972. i Ridge Montebello Vineyard 1971. zasjeli na vrh, ispred Chateau Montrose 1970., Chateau Léoville-Las Cases 1971. i Chateau Mouton-Rothschild 1970. Da kalifornijska vina dobro stare pokazala su i prošle godine na 30. obljetnici Pariške degustacije gdje su čak prvih 5 mjesta zauzeli amerikanci sa minimalno 30 godina odležanim vinima. Tako je i ova repriza Degustacije prošla uz burne komentare, primjerice, zašto se amerikanci ne usuđuju napraviti degustaciju kako je i bilo prije 30 godina, dakle s mladim vinima, da se opet uoče razlike trenutnih kalifornijskih i francuskih bijelih i crnih vina. Jer mnogo se toga promijenilo u ovih 30 godina. Nekadašnji su Napini caberneti bili s 12 do 13.5 % alkohola, skladnih tijela i uravnoteženi, dok su današnji znatno jači, s alkoholima često preko 14 i 15 %, prave voćne bombe, kako kaže jedan američki vinski znalac.Istodobno, francuska se vina drže određene konstante, nemaju te dramatične promjene i odskoke u okusu i mirisu vina te strukturi tanina. Mladi se bordoški crnjaci u današnje vrijeme čine boljim od kalifornijskih caberneta smatra Jancis Robinson jedna od vodećih svjetskih stručnjaka.

Od kolikog je značaja bila Pariška degustacija prvenstveno za kalifornijske vinare čija su vina od tada pridobila veliku pažnju nije potrebno objašnjavati. U Kaliforniji je gotovo eksplodirala prava vinska revolucija. Ova američka vinska renesansa bila je snažan vjetar u leđa mnogobrojnim malim vinarima, danas cijenjenim svjetskim proizvođačima, ali i ljudima koji iznimnu ulogu pridaju marketingu svojih vina, promociji velebnih arhitektonskih zdanja svojih vinarija pa od nekadašnjih 6 $ koliko je koštao pobjednički Chardonnay prije 30-ak godina, danas ubiru i deseterostruko, a neki caberneti čak i dvadeseterostruko više po boci.

Grgich Hills Cellar

Za Miljenka Mikea Grgicha, ova je degustacija bila samo potvrda da Napa Valley može ravnopravno konkurirati najboljim francuskim vinima. Stvorena je zdrava konkurencija i to je ono bitno. 84-godišnjak Miljenko, rodom iz sela Desna u dolini Neretve, danas je vlasnik vinarije “Grgich Hills” koja se prostire na gotovo 400 hektara u dolini Napa na sjeveru Kalifornije te i dalje postiže odlične rezultate sa svojim vinima. U tom mu najviše pomaže kćer Viloet i nećak Ivo Jeramaz. Vinogradi Grgich Hills protežu se zapravo na 5 pažljivo biranih vinograda i to na području Rutherforda, Calistoge, Carnerosa, Yountville i American Canyona.

Da je Grgić ”kralj Chardonnaya” potvrđuje i godinu dana nakon Pariške degustacije kada pobjeđuje u Chicagu 1977. godine među 220 Chardonnaya. Njegov Chardonnay iz 1978. godine posluživao se u Bijeloj kući, dok su u berbi iz 1979. uživali predsjednik Reagan, Mitterand i španjolski kralj Juan Carlos. 1983. godine pobjeđuje i u Londonu na međunarodnom natjecanju također sa Chardonnayom. Da i ostala vina odlično radi dokaz su da je Grgićev Zinfandel, dvaput proglašen najboljim na svijetu, i to 1994. i 1998. godine, a za vrijeme rada kod Mondavija Cabernet sauvignon iz 1969. tri je godine kasnije proglašen najboljim u Kaliforniji.

Zajedno s Jeramazom 1996. godine osnovao je i ”Grgić vina” u Trsteniku na Pelješcu. Tu je izgradio modernu vinariju u kojoj proizvodi vina od sorti Plavac mali i Pošip. Grožđe za Grgićev Plavac mali dolazi s biranih položaja Dingač i Postup, a za Pošip s Korčule.

4. srpnja 2007. godine Grgich Hills Cellar obilježila je 30 godina postojanja što je zajedno sa 31 godinom ”Pariške degustacije” proslavljeno u društvu prijatelja, novinara i ljudi iz svijeta vinske industrije.

Trnovit je bio put do uspjeha vinarije Grgich Hills. Kao najmlađi od jedanaestero djece iz vrlo siromašne obitelji, nakon prekida studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, odlazi u Zapadnu Njemačku. Tu boravi 18 mjeseci a onda emigrira u Kanadu otkud lakše dolazi do Kalifornije. Prije velikog priznanja sa Chateau Montelena Chardonnayom iz 1973. godine, Grgich je radio u nekoliko vinarija u dolini Napa, uključujući Souverain Winery, Christian Brothers Cellars, gotovo 9 godina za Rusa André Tchelistcheffa u Beaulieu Vineyard te kod Roberta Mondavija za kojeg tvrdi da je uz Tchelistcheffa najzaslužniji za procvat Nape i kojeg iznimno cijeni. Radeći četiri godine kod Mondavija upoznao je tada najsuvremeniju tehnologiju, no, s obzirom da je Mondavijev sin Michael sve više dobivao ulogu u proizvodnji a i za samog Grgicha više nije bilo mjesta da napreduje, odlučio je otići. Odlazi u Chateau Montelena gdje postaje suvlasnik sa Jimom Barrettom. Grgich Hills Cellar osniva godinu dana nakon velikog uspjeha na Pariškoj degustaciji zajedno s partnerom Austinom Hillsom.

Chateau Montelena

Hrvatski prijevod knjige Georgea Tabera ”Judgment of Paris” prošle se godine pojavio i u našim knjižarama. Taber je bio jedini novinar prisutan u Parizu kao tadašnji pariški dopisnik časopisa Time. Promocija knjige održana je u Washingtonu u Muzeju američke povijesti Smithsonian u društvu Grgića i Winiarskog, na 25. obljetnicu Degustacije. Boca Grgićevog Chardonnaya i Cabernet Sauvignon Warena Winiarskog pohranjene su u jednom od paviljona Muzeja u čast tog povijesnog događaja i tu će ostati kao dio stalnog postava.

Film “Bottle Shock” prema scenariju Randalla Millera i Lannette Pabon je priča o ”Pariškoj degustaciji” ali je prikazana na drugačiji način. Grgich se gotovo i ne spominje, već tek ponešto Chateau Montalena. Najveće ime među glumcima svakako je Alan Rickman, dobitnik Zlatnog globusa (poznat po ulogama u Harry Potteru, Dogmi, Razum i osjećaji, Michael Collins) koji će glumiti Stevena Spurriera. Film nije ni do koljena jednoj vrhunskoj ”Stranputici”, već je razvodnjen romansom, a određene situacije iz knjige vrlo ”američki” napuhane, tako da osim vrhunske fotografije u filmu, ostalo je ništa posebno.

O autoruHrvoje je zaljubljenik u dobru hranu, fina vina i putovanja. Piše za specijalizirani časopis i na blogu W&F4U

Možda vas zanima...

KIČ ILI UMJETNOST- koga briga!
Kič je umjetnost masa koja nastaje imitiranjem kulture elite...
Kultura stola
Lijepo uređen stol je nešto što može poboljšati ukupan d...
Gastro - slavonski čobanac
Kada spomenemo riječi "slavonska kuhinja" misl...
Vikend inspiracija - Dalmacija
Zahvaljujući mome sinu sportskom fanatiku odlučeno je jo...
Put putujem… Moskva poslije 20 godina
Moskva – metropola na istoimenoj rijeci – grad brojnih most...
Nakit za novogodišnju noć
Drage moje, pretpostavit ću da ste već odabrale odjevnu ...

14 Comments


  1. Čestitam Hrvoje na prvom članku i nadam se da ćeš nam i dalje otkrivati zanimljive vinske priče ;)

  2. Tnx šefice! Lijepo mi izgleda ovako na stranici :)

  3. Hrvoje, Hrvoje. Uobičajeni komentari kažu: Piši dalje. To je svakako i moj zaključak. I sam sam vinoljubac pa me ova tema zanima. Znao sam za ovu degustaciju, ali sam siguran da većina čitatelja nije. Pouka ove priče je da su Amerikanci kao autsideri u to doba u poredbi s Francuzima odlučili jednim neovisnim ocjenjivanjem pobiti ulaganje u marketing i “dobar glas” francuskih vina. I to unajmljujući same Francuze! Mi kao vinarska zemlja kojoj je to (na žalost) jedna od rijetkih preostalih KVALITETNIH proizvodnih grana radimo sve kako bi otežali vlastitim proizvođačima. Uzmimo zakon o reklamiranju. Pivo (koje je by the way 99% u stranim rukama) reklamira se toliko da je to bljutavo. I opasno za mlade koji se poistovjećuju s lokanjem prije i za vrijeme utakmica. Profit ide Heinekenu, Carlsbergu etc. Kad ste zadnji puta vidjeli reklamu za vino na TV ili papirnom mediju? Kako djeci reći da je vino gospodski proizvod prema pivu? Kako zaustaviti pad potrošnje vina? Kako povezati image Hrvatske s vinom. Kako izaći na svjetsku scenu? Kako pojeftiniti naša kvalitetna vina (vrhunska ne treba pojeftinjavati)? Pitanja je bezbroj. U nedostatku strategije koju su amerikanci iz Kalifornije imali u svoje vrijeme (pročitajte rezultate u USD), ostaje nama zaljubljenicima da pišemo o vinu, degustiramo ga i POKLANJAMO. Pogotovo da ga poklanjamo strancima. Imao sam priliku da zbog posla budem često u Francuskoj i probam brojna francuska vina. Dobivao sam i neke njihove skupe butelje na poklon. Moj je zaključak da su naša vina u ISTOJ CJENOVNOJ KATEGORIJI bolja za barem 30% od usporedivih francuskih. Nakon što bih Francuzu poklonio butelju plavca malog, doživljavao sam cinične primjedbe u stilu “pa kako da Francuzu nudim vino, kad su ga oni izmislili. Hrvatsko vino … pih. Ali nakon nekoliko dana sam dobivao poruke o “ugodnom iznenađenju”. Moj odgovor je bio i da sam ja “neugodno iznenađen njihovim izborom”. Dakle, Hrvoje: PIŠI DALJE. Pratit ću te iz objave u objavu (skoro sam rekao iz broja u broj – kao da čitam novine).

    • Hvala na potpori, i na pročitanom (ovako dugačkom) članku! :) Slažem se da uopće ne odajemo imidž nekakve zemlje vina (a imamo potencijala), ali čini mi se da se to pomalo, i vrlo polako mijenja. Pogledajte uspjeh Istrijana! Koliko se pila malvazija prije nekoliko godina i na kakvoj je kvalitativnoj razini bila a gdje je danas. Čini mi se da i Slavonija dobro ide (Krauthaker, Enjingi, Adžić, Kutjevo…), Plešivica… Kad i dalmacaija shvati i počne raditi na svom potencijali – onda bi i mi mogli imati konja (konje) na europskom vinskom tržištu! :)
      Pozdrav

  4. Kao i u svakom biznisu, predstava o nekom već proslavljenom brendu često ostavlja utisak i doprinosi dobrim kritikama čak i na neprobano. Dopada mi se jako ova vrsta degustacije, bez brenda, usresredjivanje na kvalitet što je i osnova samog takmičenja.

    Kada bi ovakvo takmičenje napravili sa, recimo, parfemima, iznenadili bi se koliko bi skupih i cenjenih kuća prošlo nezapaženo, a neki brendovi koji su potpuno nepoznati, došli bi u prvi plan, svojim kvalitetom i unikatnošću kompozicija.

    Hrvoje, hvala na članku, nadam se da ćemo vas i dalje čitati:)

    • hvala Sandrina u Hrvojevo ime…i meni pada često na pamet proredba parfema s vinima …i apsolutno se slažem da bi kod testa “na slijepo” tek onda bili zanimljivi rezultati…

    • ..čini mi se bitnim naš stav pred brendovima… kupujem li majicu sa ”malim krokodilom” jer mislim da je vrhunske kvalitete, ili je samo važno iskazati platežnu moć..pa makar bilo kupljeno i u ”arizoni”.. :) da se vratim na vina bolje.. vino od 1000 kuna nije nužno boljeg okusa od vina za 200 kuna. puno je tu elemenata, koje obični kupac ne zna, već sudi prema cijeni, koja može biti i plod samog marketinga a ne kvalitete. i neki hrvatski vinari, pogotovo s kretanjem nove linije vina, svjesno krenu s visokom cijenom, ne bi li kupac mislio da se radi o stvarno vrhunskom proizvodu.
      drago mi je da vam se članak svidio. pozdrav!

      • Brand je predstava u javnosti o nekom proizvodu. Ona može biti korektna, podcijenjena ili “napumpana”. Samo vlastito iskustvo nam može reći što je u pitanju. Ali za tu šumu nemamo niti vremena niti novca. Treba nam vodič za lokalnu scenu kojem vjerujemo, s naglaskom na vina do 120 kuna (20 e)
        Pozdrav.

  5. Zamolio bih Hrvoja za neke favorite koje možemo kupiti u Konzumu ili slično – a da su unutar cijene koju mogu platiti.

  6. mislim da možda bilo zanimljivo napraviti za sve one koje toliko ne prate vinsku scenu malu preporuku za odabir vina kao poklon?
    npr. 10 vina s kojima nećete pogriješiti…
    pa 5 bijelih, 5 crnih… i npr. još 5 stranih koja se relativno lako mogu naći u velikim trgovačkim centrima..

    samo nabacujem ideju našem vinskom znalcu :) to će biti vrlo aktuelno ovih dana, a nisu svi stručnjaci

  7. @Goran & @Maja – hm…pa da… onda vam Gorane neću sad ništa odgovoriti :) nego ću pokušati kroz dan-dva napisati neki post na ovu temu. Možda bi još nekog zanimalo pa…

    • Hrvoje, blagdani se primiču. Trebat ćemo kupovati poklone. Jednu buteljicu i sebi. Prozor u dom je pisao o najboljim poklonima za muškarce. Po meni je dobra buteljica najbolji poklon. čekam preporuke…

      • nemam vremena za post pa ovako nepripremljeno na brzinu par vina ”iz rukava”.. ne kupujem nikad po šoping centrima a pogotovo po lokalnim trgovinama jer su cijene daleko veće od vinoteka (primjerice Vrutka ako ste u ZG). za nekih 75 kuna vrlo dobar belje merlot vrhunsko (pazite da je vrhunsko. kvalitetno je jeftiniji ali sasvim druga priča), pa recimo postup radović oko 100 kn, giorgio clai (istra) ottocento crni 130 kn (fantastično vino), korak chardonnay sur lie oko 140 kn,postup antunović 70 kn, enjingi rajnski rizling kasna berba 50 kn, pošip intrada krajančić 100 kn, radovan – chardonnay ili malvazija oboje oko 60 kn, degrassi merlot 85 kn, damjanić borgonja oko 90 kn, benvenuti malvazija oko 60 kn, matošević grimalda crna oko 140 kn. eto… sigurno sam ih još dosta mogao predložiti ali… gužva mi je na poslu, imamo već par dana neku inspekciju tako da je trenutno sve drugo po strani…
        pozdrav!

        • Hvala Hrvoje,

          Belje zaista ima sve bolja vina. Kupio sam preporučeni merlot za N. godinu, a za grimaldu sam čuo odranije da je super. Počastit ću se od prvih novčića koji dolepršaju.

Leave a Reply

Comment moderation is enabled, no need to resubmit any comments posted.

 

Copyright © 2017 · PROZOR U DOM