Put putujem… Moskva poslije 20 godina
December 27, 2010  |  LIFESTYLE, Putovanja

Moskva – metropola na istoimenoj rijeci – grad brojnih mostova, širokih avenija, galerija, knjižara i knjižnica, muzeja, Lomonosova, prelijepih građevina i pozlaćenih tornjeva, Crvenoga trga, Kremlja, Tretjakova, simbola prošlosti, uzavrele sadašnjosti, uličnoga života… Opet u Moskvi poslije 20 godina.

Te nas je zimske večeri dočekala idilična bijela i hladna Moskva. Krupni je snijeg padao i zamatao grad u zimsku bajku. Prožimale su se slike prošlosti i sadašnjosti. Dugo smo se vozili od aerodroma do hotela. Promet je gust, juri se u oba smjera, ogromne reklame nude sve i svašta, uz upaljene reflektore građevinski radovi u tijeku, iako je već zimska noć.

Odsjeli smo u hotelu s malo zvjezdica. Na ulazu stroga kontrola, kao nekada čuvari i na svakome katu nisu nam smetali, osjetili smo se sigurnijima. Lutali smo i upijali Moskvu četiri dana. Sve ovdje predočene fotografije snimio je novinar S. K. Sunce nam nije bilo naklonjeno, što ćete i vidjeti. Prvo pogled na Moskvu i rijeku Moskvu.

Ujutro doručak i pokret prema Lomonosovu. Koristili smo sva sredstva: pješice, taksi, bus, metro. Pored redovitoga gradskog prijevoza, putnike jeftinije prevoze i privatnici. Jedan od njih, na fotografiji dolje, nosi oznaku BA 758. Do Lomonosova, sveučilišta svjetskoga glasa, tek nekoliko postaja.

Na ulazu u Filološki fakultet policija s kalašnjikovima. U zgradi opet provjera putovnice i identifikacijske kartice za simpozij. Hodnici krcati studentima iz cijeloga svijeta. Čuju se mnogi jezici. Ali, nema gužve, red i rad svugdje. Tražim fakultetsku knjižnicu. Ogromna je, radna mjesta ispunjena studentima. Na svakom katu nekoliko manjih knjižara. Studentska kantina uredna, stolnjaci, salvete. Privlače nas sendviči s lososom i kavijarom, po studentskim cijenama.

Poslijepodne obilazak Crvenog trga. Opet pješice, busom, metroom. Može se lako snalaziti. Samo sam jednom zalutala. U metrou gužva, galama, obavijesti, brze pomične stepenice. Vlakovi se smjenjuju svake dvije minute. Velika skupina navijača uzvikuje, pjeva, maše navijačkim rekvizitima, pije, baca boce. Saznah da se odigrava važna utakmica. Odahnula sam kada su otišli prema nekoj drugoj postaji. Ulazim u vagon. Mnogi čitaju, kao nekada. I pokoji se papirić nađe na podu.

Postaje podzemne željeznice pravo su umjetničko djelo. Najljepša mi je Kijevska.

Kievskaya

Belorusskaya

Na izlazu iz podzemne – zadivljujući Crveni trg. Danas još ljepši: prostran, otvoren, mnogo neba, mnogo ljudi, prelijepih dotjeranih građevina, sve blista. Ljepotom se ističe katedrala Vasilija Blaženoga, njezini skladno šareni tornjevi, Državni povijesni muzej, desno Kremlj i rijeka Moskva. Netko i jest rekao da je Moskva zlatna, a Crveni trg najljepši.

Treba sve to vidjeti i doživjeti tu ljepotu. Stoga je nezamislivo da su se ovdje odvijala smaknuća, kako je to ovjekovječio Vasily Surikov na slici The morning of the Streltsy’s Execution (1881., Tretjakovska galerija). Ljepota i užas na istom mjestu.

Turista nema previše. Ulični svirači kao bilo gdje. S kasetofona se razliježe ruska narodna. Sjetim se Aznavura i Natali

Ulazimo u katedralu Vasilija Blaženog (16. st., Ivan Grozni) – prije 20 godina to nije bilo moguće. Tada se obvezatno odlazilo u Lenjinov mauzolej, gdje je bio najduži red.

Toga je dana mauzolej bio zatvoren (možda zbog redovitoga čišćenja), tek česte čete uniformiranih podsjećaju na prošlost.

Desno je Kremlj – riznica blaga ruskih careva – otvoren za javnost. Iza crvenoga zida s kulama prekrasne građevine koje nadvisuju tornjevi ukrašeni ornamentima, bojama i pozlatom. To svakako treba obići. Ali, prvo treba kupiti kartu. Red je podugačak, zimski vjetar puše, ali neka. Strpljivo čekamo. Na koleginu novinarsku iskaznicu, ipak ulazimo preko reda.

Misno slavlje u crkvi Krista Spasitelja. Divljenje i strahopoštovanje prema bogatoj vjerskoj i umjetničkoj tradiciji…

Nekada su trgovine i police bile gotovo prazne. Danas je na Crvenom trgu trgovački centar svjetskoga glasa – opremom i najpoznatijim markama. Sve je obnovljeno i uređeno prema visokim standardima. U kafićima kava ukusna. Cijene visoke. Jedna ulica podsjeća na proljetni japanski drvored s fontanama… Prepuno stranaca. Skupina Japanaca razdragana.

Od onih nekada pustih ulica, ni traga…

Na jednom od brojnih mostova, djevojčica svira violinu. Ozbiljna je. Nije se htjela nasmijati, iako smo ju nagovarali. Kao prava umjetnica, svoj je posao odradila profesionalno, zatvorena u svoj svijet. Kada smo spustili nekoliko rubalja i kopjejki u otvorenu kutiju, nije se ni pomaknula. Violinistice, gudiš izvrsno, još samo da ti se sreća nakloni… Nakon nekoliko koraka okrenula sam se još jednom i mahnula joj. Ona ništa. A mi bržim korakom prema Tretjakovu i Puškinu.

Prema savjetu domaćina Genadiya Viktoroviča odlučili smo se za muzej likovne umjetnosti Tretjakov i Puškinovu galeriju. Nakon metroa pješice preko rijeke Moskve. Put je poduži, a o umoru ne želimo razmišljati. Šetnja galerijama ostavile su snažan dojam, ali i umor (na kraju to smijemo priznati), koji smo liječili u galerijskim restoranima (kojih nekada nije bilo) uz tradicionalna ruska jela. Kava izvrsna.

Nekada smo u Moskvi vidjeli nepregledne redove pred knjižnicama. Danas su redovi na ulazu u kulturne zgrade. Za svaki ulaz treba dosta strpljenja i novaca.

Na ulazu u Tretjakov, nazvan po kolekcionarima braći Pavelu i Sergeju Mihajloviču Tretjakovu, dočekuje nas Pavel. Ozbiljan i zadovoljan, na povišenu postolju. Iza njega pročelje zgrade bogato ukrašeno ornamentima, ponegdje obrubljeno čipkastim uzorcima. Zgrada kao iz bajke, čuva rusko umjetničko blago nastajalo između 12. i 20 stoljeća. Muzej je bogat zbirkama ikona i slika, bibliotekom, fototekom, arhivom i restauratorskom radionicom.

Slika Krist se pojavljuje pred ljudima (1837. – 1857.) Aleksandra Andrejeviča Ivanova najviše privlači posjetitelje. Susret između Krista i naroda ovjekovječen je na površini 540 x 750 cm. Atmosfera, kompozicija, likovi i boje odaju dramatičan susret beznađa i spasenja.

Puškinova galerija već izdaleka poziva ogromnom reklamom. U njoj je pohranjena zbirka od renesanse do suvremenosti. Našu je pozornost posebice privukla zbirka impresionista i postimpresionista: Degasa, Renoirea, Goye, El Greca… U nekim trenutcima smo se osjećali kao u pariškome Orsaju. Ovdje smo proveli najviše vremena.

Često se susretnu strpljivi ulični prodavači svega i svačega…

Redarica i redar na konjima. Nekada strah, danas atrakcija…


… kao što su i Lenjin i Staljin na Crvenom trgu. Smiju se i rukuju s turistima. Fotografiranje naplaćuju. – Od toga živimo – kažu uglas Lenjin i Staljin.

Moskovski su dani kratki, brzo padne sumrak. Snijeg i ulične svjetiljke podsjećaju na vrijeme Čajkovskoga, Tolstoja, Ane Karenjine…

Žurimo prema moskovskom Monmartu – ulici slika. Nije baš kao na Monmartu, jer se ovdje ne stvara umjetnost, nego se slike samo prodaju…

… kao i neizbježne Babuške…

U Moskvi je i dalje hladno. Dočekale su nas snježne pahuljice, a sada nas ispraća vedro nebo. Prije ulaska u zrakoplov još jedan pogled prema moskovskom nebu. Nema ni jednoga oblaka da nam domahne pozdrav…


Autor teksta:  Ana

Fotografije:  S.K. (osim stanice metroa)

moscow

Možda vas zanima...

Put putujem.... Šangaj, Kina
Kina, jedna od najvećih i najmnogoljudnijih zemalja svij...
Makedonija – sunce i nasmijani ljudi
"Skopje ima mikroklima, izgor leto kocan zima gradsk...
U šetnji s gljivarima
Lijepo nedjeljno prijepodne odlučili smo provesti u prirodi ...
Neobični hoteli: V8 u Stuttgartu
Nepopravljivi ste zaljubljenik u automobile i volite putovat...
Kakvu kavu možemo piti kod kuće
Kada nekog posjetite, obično vas ponudi s kavom. N...
Razgledice iz Baranje: Villany
Blizu hrvatske granice na mađarskoj strani Baranje smjestio ...

2 Comments


  1. Uživala sam ponovo prošetati Moskvom s Anom. Taj grad stvarno ima dušu i voljela bih ga opet posjetiti. Slike su vedrije i nekako se ne osjeća sivilo koje je na mene ostavilo trag prije 20 godina.

    Hvala na lijepoj reportaži :)

  2. Ovaj putopis me je podsjetio na moju jedinu posjtu Moskvi kasnih osamdesetih. U pamćenju su mi ostale prekrasne stanice metroa. Vidim da su i dalje tamo. I dalje vlakovi stižu točno u sekundu. I dalje ljudi hrle u muzeje. Ono što nije isto su cijene. Nekad je to bilo za nas vrlo jeftino. Sad čujem da više nije tako. Kapitalizam je srušio i baćuške. Možda mi se ispuni želja i u životu obiđem još jedanput ovaj prekrasni grad. Jedino se sjećam da je S. Petersburg bio još ljepši.

Leave a Reply

Comment moderation is enabled, no need to resubmit any comments posted.

 

Copyright © 2017 · PROZOR U DOM